3.dio

2008-02-25 11:18

 

Pravilo, soba ,miris

 

Pokusavam sada nesto

najlepsi mi korak daje

ovaj vjetar mi sa lica

ne odlazi sve dok trajem

super cura pruza ruke

okrenuta druga strana

nisam nista ni rekao

moj je korak kazo sve

poplasen od nocnog mira

gubim se u ludilu sna

pokusavam se probuditi iz jave

sve dok se ne isanjam

moje ruke traze pravdu

njenog vrata zude same

ona osmijeh salje jedan

hoce reci da sam vrijedan

al ko vjera slaba moja

plac mi dodje kao ocaj

postaje mi suza majka

a otac u smislu broja

da sam covjek oprosti mi

da sam ludjak udari me

nikada ne razumi me

ja sam baby muskog tijela

koga koga si sad zeljna

tvoje rijeci kaznajavas me

tvoje misli upraznjavas me

sve dok te upotpunjujem

ja sam jak i zato psujem.

 

Prvi pravi i posljednji                                                                                                                                                

 

Dok si voljela druge

ja sam volio tebe

ali ti to nije smetalo

mislila si

ko njega jebe

 

bila si jedina vrijedna

mog pogleda

u ljubavi naseg grada

i kao da si svima dopustala sebe

ali meni nikada

 

Isla si sa momcima ponosita

sretna reklo bi se

naocigled

ali si i sama znala

da to nije tako

tvoja istina je imala

drugaciji izgled

 

Jednom smo se sreli tako slucajno

u kaficu dok sam pice narucivao

tvoje oci nisu gledale seljaka

vidjela si u meni jos jednog svoga djaka

 

Mislila si da i njega probam

da probam da mi zao nije

ucinilo ti se da se tebi smijem

mislila si ovaj nesto krije

 

odveo sam te u svoju sobu

napravio tisinu i mrak

kao u grobu

pokazao sam ti ono sto cure danas ne znaju

rekavsi pusti da nam se tijela upoznaju

 

Nije bilo sexa

bila je ljepota

dodir 2 tijela

uz proslavu zivota

dirala si moje lice

pribijala uz svoj obraz

iz tvojih ociju je napokon

zasijao srece odraz

i bacio sjenu preko moga lica

da ne budem vise pas lutalica

 

I od toga dana

milovanju ostadosmo dosljedni

rekla si mi te noci najljepse rijeci

ti si moj prvi pravi i posljednji

 

Runneri

 

Cekam te na uglu gluposti

tamo gdje te ostave svi frajeri

a zamisli da sam bio 100 metara nize

da li bi ti bio barem malo blize

ili je tvoje srce stvarno

daleko od svakog muskarca

razocarana u ljubav kazes svi su isti

Ne znam sta da ti kazem sada

ne mogu uvijek ni plakati zbog jada

ali stvarno je jadno kako razmisljas

glup sam sto te drugacijom zamisljam.

Ali ali covjek je rodjen i za tugu

i zato cu da potrazim drugu

bice mi krivo jer cu pokloniti ljubav

onoj koja mi nije ni upola draga kao ti

ali kako da ti dokazem da nismo svi isti

ti si kazes runner upadam u misli

mislim kako cu i ja biti runner od sada

 pobjeci cu od tebe i necu se vratiti nikada

kako biti prijatelj sa runnerom kao ti

i cekati samo kada ces pobjeci

Runneri ne znaju sta je to prijateljstvo

njihova ljubav ima vijek trajanja

sada sigurno uzivaju u zivotu

a kasnije naravno dolaze kajanja

bas me briga neka zive u svojoj glavi

neka trce od ljudi da bi ostali sami

Uzivajte runneri!!!

 

Samo ja

 

Od danas sam samo Haris

ni lazni ni fini

bez rijeci oprosti i izvini

nisam ja za to

moj zivot je u primalu

necu ne zelim i ne trebam

tudju pogrdu a ni pohvalu

jer od danas moja vrijednost zivi u meni

i nisam vise glumac na sceni

necete me vise gledati u vasim zivotima

ja cu gledati vas na isti nacin

kao vi mene prije

jer ko se zadnji smije

osmijeh mu najbolje stoji

a meni stoji i zato sam ja bolji

a vi gori

kako ide gospodo sada

kad je tuga nadomak grada

a vi bjegunci ispred tog vala

u strahu razbjezani pod pritiskom mentala

ja se zadnji smijem i stavljam tacku na vasa lica

bili ste gopoda sad ste stoka-masa izbjeglica

i mada nemam nista protiv izbjeglica imam protiv vasih krivica

zato se sklonite ili mi se poklonite

a necete li uzimam vas bez obzira

kao sto ste vi mene jednom nacinli sjenom bijednom

tako dodje vrijeme da i ja vas napravim barem jednom

a to vrijeme je po djavlu doslo bas sada

zato samo uzivajte dok vam propovjedam istinsku slobodu

i vjerujte dok vam lazem istinu o ljudskom rodu.

 

Sarajevo-sjecanje-uspomena-trajanje

 

Sjecanje,grad,behar i strah

gdje sam ja,ko sam ja

na granici bola i bez identiteta

otjerana iz grada u tijelu dijeteta

ostale mi samo suze

a kada ih isplacem ostajem bez icega

slike u meni,slike davnog necega

sjecam se nedavno je bilo i bila sam mala

puna vriske bila je nasa ulica i mahala

a okruzen brdima sretan je zivio grad

i u gradu jedno srce sto se zvalo ja

ja i on zivjeli smo,sretna kombinacija

u gradu sinagoga,crkvi,dzamija i pomijesanih nacija

sada mi ostalo samo sjecanje,ta tuzna kontemplacija

na sjeveru misli o bascarsiji,teska situacija

ali ipak zivim jer jaka sam i moj grad zivi jer jak je on

zelim zivjeti jer mlada sam i mora zivjeti jer mlad je on

Sarajevo,grad napustenih,mrtvih i bolesnih

Sarajevo,grad sretnih,mladih i rodjenih

zasto smo dosli zivjeti tu ne mogu reci

ipak naslucujem da se radi o unutrasnjoj sreci

jer svaka misao na mjesto koje zovem rodni grad

obasja me kao sunce i ucini da blistam i ja

vjecno zahvalna

grade moj

vjecno zahvalna

jer zivjela sam san

u tom snu smo bili svi

i ti i ja.

 

Susret udvoje

 

Dosao sam brodom parkirao nervozu

ocekivao sam nekoga sasvim uobicajenog

a onda si dosla ti premilog lica i pogleda

i unijela mi u zivot dio slatkog nereda

 

Predstavila si se pa sam i ja tebi

mislio sam kako da se dopadnem tebi

ali sam ostao onakav kakav sam ustvari

davno sam shvatio da to uvijek pali

 

Sada ti mogu reci da sam razmisljao o sreci

O tebi kao da najbolja si u mom zivotu sada

Ti govoris rijeci o kojima ja tajno razmisljam

ja sam bio i prosao ali ovako nisam nikada

 

Volim kada imam nekoga ko me razumije u svemu sto kazem

volim kada mogu biti ja,bez ogranicenja i bez da lazem'

kao da si dosla bas kada treba i donjela mi sliku svijeta

onu o kojoj mastao sam i mislio da je sveta

 

Zaboravio sam i prestao da se nadam da postoje bica poput tebe

Jer sam imao i upoznavao neke strasno cudne zenske sjene

Susret s tobom je bio bum bacen u moje oci vec zaledjene

Da razbije led pusti me u sada i razbije vjere i uspomene

 

Kada smo se rastajali moj pogled je jos dugo bio na tebi

Mome srcu je bilo tesko a mome oku,pa kako i ne bi

Ne znam ali skoro da mi je i suza potekla niz lice

Nesto u meni govorilo je,idemo zajedno do kraja ulice.

 

Sve sto sam uradio

 

Sve sto sam uradio na putu istine

bilo je pracenje moga uma

isao sam tamo gdje drugi nisu smjeli

zalazeci duboko iza granica mentala

tamo sve je bilo pomireno sa mnom

niko se nije bunio i nisu postojali ljudi

nisam vidio prijatelje,nisam upoznao zlobnike

to nije bila ljubav i nije bila mrznja

to nije bila ravnodusnost niti je bilo podrzavanje

bilo je to mjesto na koje sam dosao svojom voljom

mjesto prirodom stvoreno za mene i moje postojanje

tu sam mogao slobodno uzivati u sada

mjesto sa kojeg sam bio protjeran od sebe

jer sam prihvatio njih povjerovavsi u lazne istine

sada bez igdje ikoga sam se vratio u svoj dom

svi su me optuzili i gledali poprijeko bojeci se da sam drugaciji

svi oni koji se nikad nisu upitali gdje je to njihov dom

svi oni koji ce patiti do kraja pod tudjim krovom svoga bola

svi oni koji su stvoreni da ne vide dalje od onoga cemu ih je naucila skola

oni se ne brinu za svoje osjecaje jer ih nisu naucili da se brinu

samo su ih naucili da treba da se bore da bi zivjeli i od zivota da ginu.

 

Har jag sagt?

  

Har jag sagt till dig

alla de ord som du förtjänade

har jag sagt om de soliga morgnar

när jag vaknade med dig i mina drömmar

du var alltid glad i min sällskap

du var stolt över vår söta gemenskap

du sa jag tackar min stjärna varje natt

för att hon skickade dig till mitt liv

jag tackar och ber att du stannar

nära till mina händer ditt ansikte skrattar

O nej!!!

Jag tittar på dig genom mina tårar

andra stirrar på oss som om vi var två dårar

inget mer att säga min lilla fikon tjej

du som alltid ville ha mig-som aldrig sade nej.

Livet är en väg-stor nog att rymma oss två

du tittar mjukt på mig-jag ser att du förstår

jag ser du tar på allvar alla dessa tårar

och med en glad min du viskar-vi är två lyckliga dårar

 

Människor kommer och människor går

vi promenerar i en långsam takt

vi älskar varandra och vi förstår

att det är underbart att drömma denna sommarnatt

 

Vårt liv är kort att rymma alla tråkiga stunder

vi vill leva långsamt igenom våra sekunder

vi vill inte veta av timmar och år

vi vill stoppa uren och förbli en kärlekens under.

 

To je dobra stihija 

 

Hocu da se razumijem

ali dzaba umujem

sijem se i gledam

glava na drumu je

ko ostavljena od mene

psujem na zene

kako su debele

ruzan i sam

pametan i mlad

koliko sam godina

ja zivio do sad

a nikako da shvatim

da moram da se vratim

medju prijatelje s ulice

lice ulizice govori mi da

ali ko sam ja

i imam li kraj

ostavljam sebe cao i bye bye

moje uspo¨mene grizu

upadam u krizu

zasto je nema kada rekla je

porekla je

a ja ne volim poricanje

vec mislim na odricanje

jer polako mi dosadilo i spricanje

svake noci spavam jer nece da mi da

zasto nece da li je mozda luda zena

ili sam joj sporedni

kolosjek dvosjekli

a ni na jednom nisam ja

onda dosla je

kroz glavu prosla je

navika je losa ali imam je ja

prokleta sudbina

i dzaba sto ne vjerujem

odnosi me glupost

i mota u svoje naselje

kakve su to ludnice

Zasto mi ne das da disem'

o tebi pisem kao volim te

a tijelo boli me

i dusa ne slusa

ali boli me

ja sam Mental iz crne kutije

u mraku te varam

znam da sam dzubre

nisam sentimental

Alter sam egoista

ljubavni kolonista

i kad te osvojim odlazim ja

onda ces plakati

ali kasno je tad

dok ja te ne volim

bicu ti drag