6.dio

2008-02-24 23:30

Trazim

 

Trazim nista neobicno

poneko cudo,ako slucajno

za toliko da mi nije dosadno

ali kada zudim radim to odlucno

kada gledam vidim u daljinu

hladnu vodu,zelenu povrsinu

da se samoubijam, to mi ne prilici

niti mi prilici da se raspadam i na sebe ne licim

moj zivot sistem je konacan

promijenim po koji komad

uz precizan proracun

platim nekad vise,ali glavom rjedje

od pocetka pa do sada,nikada

ko se tudjom igra,svoju zaboravlja

sirim krila,izlazim iz oblaka

kako je divan bol udarca o tvrdu zemlju pod nogama

nestala je sa bolom konfuzija u mislima

 

Tudja si....

 

Tesko je shvatiti da si tudja

ali je veoma korisno

to pokrece moj zivot iz tacke

ja nastavljam dalje

neke me ne zasluzuju

neke ne mogu dobiti

ali eto sve je to zivot

i sve je kako bi trebalo

kazu da bog stavlja svoju djecu

u svakom trenutku gdje treba da budu

a ja sam takodje bozji sin

zato nastavljam zivjeti s tim

 

Tvoja ljepota

 

Lijepe stvari vrte oko mene svuda

svijet se okrece,smiju se ljudi

hladan vjetar miluje, u obraz me ljubi

tvoj topli glas,jutro, ja se budim

 

U ocaranom snu oci tvoje sjaju

ljubljene pjenom dubina plavih mora

duge njezne ruke,cvijece u maju

mirise ti koza mirisom friskih zora

 

Digla se do neba i iznad zivota

u oblaku plavom pjenusavoj pari

koliko toga ima sto nikad necu znati

dokle moze stici ta tvoja ljepota

 

Tvoja nada

 

Tvoja nada to mi treba

tvoja nada da cu se vratiti

da vise necu lutati

i stajati ispod mostova

koje treba preci

ljubavi

dugo sam cekao

na djevojku sjajnog oka

kao sto si ti

znas da sam bio u mraku mnoge godine

i sada sam opet

nakon tebe

tvoja nada je moje svjetlo

ponadaj se

pogledaj me

osvjetli me

ucini mi da osvanem

u novome danu

i novoj ljubavi

kojom cu platiti

svjetlo tvoga oka

i tvoju dobru volju da mi pomognes

 

U gradu

 

Svjetlo iza brda

polako se budi grad

svjetlo ga obasjava

laganim zracima

sretan je Mostar

strpljiv i ceka

zna da ga ceka

cijeli dan zraka

topline i tropa

ali zna to Mostar

pa nece do groba

 

Ljeto je opet i opet grad

setam pored hita

sretan sam mirise lipa

poznata lica uzima me san

ali se naprezem i ostajem budan

jer zelim vise tog osjecaja srece

meni se smije ljubav mog grada

ja necu da zamislim bilo sta vece

tonem u moru lipe sto pada

   

U ljeto mostarsko

 

Stogodisnja ljubav

pala na koljena moleci me

ti znas gdje je tvoje mjesto

ruka se ispruzila juzna

i pomilovala me je tuzna

srca napola sledjenog

nakon 3 godine zimovanja

misao davno pomisljenu

pocela je da mi poklanja

sve vise razloga u mojoj glavi

sve vise glasova vristi odlazi

sve vise toplih kontakata

i nekih juznih travijata

pokusavam pogresno protumaciti to

mada je nemoguce jer je jasno kazano

negdje dole u dnu duse

negdje dole na dnu juga

velika privlacna ceznja

velika privlacna tuga

neke duse usamljene

neke duse umorene

ni srcem kamena to ne podnosim

pustam vjetru da me odnosi

i kada ponovo pod odrnjom sazrijem

pusticu neka me kao psenicu pokosi

u ljeto mostarsko

 

U zemlji

 

U zemlji blagostanja

ludosti i sranja

umjesto na izlaske

mi u umovanja

mada nista od te filozofije nema

opet nas pred zivotom hvata trema

 

Dobijena sreca

zaradjena od drugih

u nasim zivotima

ona je nesreca

s rukama a bez njih

s nogama a svezanih

nepriznato sveto mjesto

sjever i bogatstvo

osjecamo na svojoj grbaci

 

Imam sve a bez tebe

ljubljena i nepoznata zeno

zivim

kada me sretnes dole negdje

vidjeces da to nisam ja

pricinila ti se moja sjenka

kako je sa sjevera uspjela

do juga dospjela

kako je mene neodlucnog uhvatila

u tvoje oci poslala

to ne znam

 

Nepoznata i ljubljena zeno

nije to moj vrisak

ma jak sam ja

trpim sjever,mada mi ne odgovara

ali me slabo ko odgovara

pa sam jos tu i prkosim djavolu

bilo kome ovom bolu

 

Naviku je tesko steci

i zelim li pitam se

a sta ako moradnem

cega da se odreknem

para ili roditelja

ne bih nijednoga

jer sve to treba mi

 

Ja sam covjek sa ulice

i moram vjerovati u dusu

jer zivot moga tijela je tup

necu da ga prihvatim

i mozda sam glup

ali nisam hladan

vec sam para gladan

proklet luksuzom

izgubicu dusu.

 

U biblioteci

 

Stojim u biblioteci

i gledam na ljude

gledam na sebe

trazimo istinu izmedju redova

nesto konacno sto objasnjava stvar

koja zivot se zove

 

Mnogi su me pitali

sta je zapravo san

ono sto zivimo u krevetu

ili slikednevnog svjetla

to ne znam ni ja

ja koji sam citao

i procitao

koji sam odgovorio

na pitanje o konacnom

 

I evo ga

opet sam tu

drzim svoju karticu

pred zutim licem nacitane bibliotekarke

i pitam se sta ja to trebam

knjigu ili lijek

i sta to treba da zalijeci

gdje je rupa u mojoj dusi

smijem se radosno kao malo dijete

kada dobije igracku

ali zakratko

jer sve ce se brzo istrositi

kada cu ponovo stajati

na istom mjestu

sa istom namjerom

podvaliti sebi jos jedan put

sa hrpom knjiga koje odgadjaju stvar

 

Umalo...

 

Umalo sam pozelio da budem neko drugi

znam to nikad nece biti uzalud se trudim

sva pitanja i odgovori leze bas u meni

ja sam simbol ljepote u neisklesanoj stijeni

ja sam bog svog boga i otac svog oca

ja sam ljubav sreca skinuta sa kolca

crvena kao srce darivano od tvorca

dvorska luda sto vristi s vrha kraljevskog dvorca

u sivom toru medju crnim ja sam bijela ovca

moderna i kultivisana s dzepom punim novca

sretna ovca

 

 

Uzak prostor

 

Uzak prostor za zamah rukama

stojim u sobi uskih zidova

niko ne misli da se mogu spasiti

jer zidovi su tvrdi

sve dok tako vjerujem

i prostor je uzak

dok se ne usudim zamahnuti

i soba postoji

sve dok se osjecam u njoj

i zatocen sam

sve dok me ogranicava misao o tome

sklopio sam oci postao sam radostan

otvorio se osmijeh u zraku

i odletio sa mog lica

daleko,daleko iza ovih zidova

koji ne postoje

granice svemira

zadnja stanica moga pogleda i nemira

 

ruga mi se osmijeh i provocira

udara u zid i vraca se na lice istrosen

u tugu pretvoren razmisljam kako necu uspjeti

zadovoljan sobom uskih zidova

malim privatnim svemirom

granicom zamaha jedne ruke

 

Volim ljude

 

Volim ljude koji vide izvan mojih mana

one sto u meni vide i covjeka ne samo hajvana

jer lako je mrziti i plakati

ali tesko je voljeti i saosjecati

bas zato je ljubav na cijeni

ja jesam covjek od rijeci

mozda malo dosadan za neke i nekad

ali moju ljubav ne moze da sprijeci

kada je darujem niko i nikad

jer i ja sam cojek kao ljudi koje volim

i uvijek gledam daleko iza ljudskih mana

mogao bih i ja lako uciniti kao drugi

ali ipak u svakom trazim covjeka

prije hajvana

zato ne shvati me pogresno i strpljiva budi

jer nismo hajvani i ipak smo ljudi

na ovome svijetu i mozda smo malo ludi

ali to je ljudski pa hajde sa mnom budi

jer vec sam ti rekao nema veze sto nisi lijepa

pa i sam sam ruzan pametan i mlad

ubracu za tebe jedan lipov cvat

ti i ja ,ljubav ,behar i nas grad

 

Vrijeme

                                                                                                                   

Ljudi su sramota covjecanstvu

glupost je kreativna

ona ce nas spasiti od propasti

pogledaj ptice

odletjele su

pogledaj plavo nebo

smracilo se

pogledaj ljude site gluposti

kreativni su

pogledaj sramotu covjecanstva

ponosi se

neprijatelji su umrli

a ostali su prijatelji pa se svadjaju

prijatelji su umrli

neprijatelji su odlucili da se ljube

vrijeme

 

 

Zakazat cu ti susret

 

Skoncaju posljednji sni

daleko si daleko si

nikada te ne bih otjerao

ali ti si sama otisla

nema vise ni sna da te povrati

ali cu se uvijek boriti

da te dosegnem,dokucim,povratim

nije uzalud nada

ali je uzaludna

kada ne seze van granica srusenog grada

nije uzalud zivot

ali je uzalud nesto imata pa ne imati

shvatio sam da se sudbine preplicu

kako one zele

a nas se sve manje pita

nas,ljude koji te sudbine odradjujemo

svoj cijeli vijek zivota

znam

zakazat cu ti susret

susret dusa

dusa

jer vise ne smijemo u vrijeme i prostor

smotana moja mala

najljepsa medju takvima

ne,vise nikad u vrijeme i prostor

zagadjeni su

a mi zelimo cisto

cist zivot

cistu ljubav

kada se jednom vratim kuci

zaplakat cu nad poklonom tvojim

za kosom tvojom

za usnama tvojim

za tobom koja si me ostavila da venem

pod plavetnilom suncanog neba

sa bojama ljeta,unutrasnje zime

zime koja prekriva snijegom i bijelinom

tvoju sliku,tvoje ime

dio sam covjeka koji stoji,nesto ceka

dio sam ljepote svijeta

koje nema bez tih boja

otrcani mirisi su posvud u ovoj sobi

boje kao zvuka,vristim iz sveg glasa

ne,ne idite za njom,utjeha mi treba

da,na tebe mislim draga ........ela

 

Zelim tvoj svijet

 

Moja mila crna

na pomisli da mi je bilo koja od ovih djevojka

ti si ta ,valjda moja buduca

zato sto si mlada,lijepa,crnokosa kao spankinja

cini mi se stidljiva i povucena

ali znam da je to mozda prevara

ma sta znam

jos uvijek smo iza zida

providnoga,gledamo se

ne dodirujemo se

al´ me ipak milujes

i ipak te milujem

al´te ipak zudim za sebe

neznanko najtajnovitijeg lica

hocu tvoj svijet kao na dlanu

hocu da vidim koliko me zelis

da ti diram meku put dlanovima cijelim

da rasjecem vene,tvrdom crnom kosom

poljubim u celo i obrazom u obraz

 

Zovem te -cujes me?

                                                                                                                                                            

Zovem te da prepravis moje stihove

da budes ono sto nisi nikada

umjetnica,inspiracija

kazes da je svako bio heroj

barem jednom u zivotu

vracas se na ljepotu

da,znam

 

tvoji su roditelji to bili

ali ne i ti

u redu je ako to zelis

sada postati,biti

izgubimo se u pozudi

nestanimo u ponudi

mene tebi,tebe meni