Svijet djece

 Jednom nismo postojali ,nije nas bilo i onda smo odjednom postali i dosli na nas svijet.Rodili smo se-postali smo dijete.Dijete spremno na sve,neograniceno zeljno da sazna sve, dijete zeljno da vidi i cuje osjeti i da se raduje.A onda smo odrastali pored odraslih i postajali smo polako kao oni.I to je bas lijepo -naravno rekao bih -normalan razvoj individue-problem je sto mnogi od nas ubiju dosta od tog dijeteta kako odrastaju tako da mozemo slobodno reci da se mnogi od nas deformisu iz dijetea u "odraslog".

Pogledajmo razlike dijeteta i odraslog.Dijete gleda svijet sa uzbudjenjem , odrasli ga gleda kao nesto sto je on vec otkrio i nije mu cesto tako uzbudljiv kao dijetetu , dijete je zadovoljno sa tim sto ima i nema nekih zelja koje bi mu onemogucavale da bude sretno ovdje i sada, odrasli najcesce imaju zelje koje im ne daju da uzivaju ovdje i sada i njihova sreca je "sutra"-sutra koje ne postoji i koje mozda i nece postojati.

Dijetetu je zivot kao igra ,odraslom je to ozbiljna stvar to mozemo vidjeti na primjeru kada npr dijete uci da hoda ono pada po 100 puta ali nije posustalo zbog toga i to ga ne slomije kao sto npr. odraslu individuu moze slomiti npr neuspjeh u ljubavi-zamislite koliko je za dijete bitnije da nauci hodati nego stó je za odraslog neka veza pa opet se dijete bolje drzi od odraslog.

Za dijete je ovaj svijet svijet cuda-za odraslog nema cuda.Dijetetu je cudo kada vidi ptice, kada vidi rijeku kako tece i to mu je uzbudljivo i odusevljava ga.Mnogi bi sada rekli ,pa kako da za odraslog bude uzbudljivo nesto poput zamora rijeke kada ga je vac cuo sto puta ili let ptica kada ih je vidio u letu toliko puta.

Problem za ovakvo ponasanje lezi u nasem odgoju.Od djetinjstva nas uce kako se sta zove i kako funkcionise tako da s vremenom gubimo uzbudjenje za stvari i svijet oko sebe.Uce nas kako se ne smijemo igrati po kisi jer cemo biti mokri-tako nam stvaraju sliku kise kao necega loseg i oblacnog vremena kao necega sto treba da izbjegavamo-dakle uce nas da izbjegavamo nesto sto se ne moze izbjeci i sto je prirodno tako da nam stvaraju los osjecaj svaki put kada se naoblaci.Nauceni smo da ne uzivamo u kisi.Kada prilazimo rijeci koja je brza vec smo nauceni da je se bojimo jer su nas ucili da se u njoj moze udaviti , tako nam unistavajuci osjecaj da dozivimo rijeku kao onakvu kakva jeste.Podjemo li u prirodu i pogledamo li biljke oko sebe podijelicemo ih odmah na ove i one klasifikovacemo ih npr na crnogoricne i zeljaste i odmah smo izgubili sansu da ih dozivimo kao samo biljke.Dijete nema pojma sta su to crnogoricne ili zeljaste pa zato uziva u pogledu na biljku.To je za dijete nesto, da za diete je biljka nesto-nesto novo svaki put.Dijete izlazi iz sume puno utisaka.Ono je vidjelo i uzivalo u necemu mi smo bili sa njim kao roditelj i vidjeli smo samo masu biljaka.Tu su razlike.

Zamislite sada sebe kao odraslu osobu kako prilazite svijetu na nacin dijeteta.Sve vam je uvijek i iznova zanimljivo-svaki put kada se suretenete s necim.Ptice koje ste vidjeli jucer nisu one koje vidite danas-ovo su sasvim nove i zato zasto ne uzivati u njima-to je isto kao kada vidite novog covjeka ili npr vidite iste ptice od jucer ali danas.To je danas i samim tim sto ih vidite danas one bi za vas trebalo da su nove i da uzivate u tome.Zamislite kakav bi vas svijet bio , da vas sve nanovo uzbudjuje i daje vam osjeca zadovoljstva.

Zamislite da imate vremena za igru i da uzivate u njoj kao u igri i da je smatrate kao nesto pozitivno i dobro a ne kao tracenje vremena.

Imate vremena za to , jer ga morate imati zato sto je vazno a za vazne stvari se uvijek mora imati vremena.

Vi mozete biti odraslo dijete ne morate biti odrasli.

Sigurno sada mislite , pa nema izbora, vec je gotovo za moje,moje vrijeme je vec proslo i kasno je za djetinjstvo, ali nije to tako samo ako imate volje.

A volje bi trebali imati jer je ovo vazno da sprovodete na sebi da biste imali zanimljiviji zivot i da biste bili kakvi ste ustvari predvidjeni da budete.Zamislite kako je dijete sretno pored roditelja koji gleda na svijet kao i ono samo ili barem slicno.Roditelja koje uziva u svijetu kako i dijete koje vodi za ruku.

Roditelji i uopste odrasli koji nemaju ovu osobinu traze zadovoljstvo na druge nacine jer ga ne mogu naci u ovim opisanim stvarima tako da lutaju od zelje do zelje.Nije problem u zeljama koje kada se ispune donose neko trajnije zadovljstvo vec je problem sto rijesenje tih zelja donosi samo neko kratkotrajno zadovoljstvo pa se onda opet pocinje zeljeti i bude se nesretan.Ovo sto sam opisao nazvao bih ponovno otkrivanje svijeta jer je to ustvari to sto ovo jeste.

Ovo jeste neka vrsta oducavanja od onoga sto smo naucili i cemu su nas ucili.Zamislite da je ovaj svijet tako sveto i lijepo mjesto a mi to ne primjecujemo.

Ponovno otkrivanje svijeta se treba desiti na vise polja-kao ponovno otkrivanje ljudi , sa kojima smo okruzeni kao i sa ponovnim otkrivanjem stvari , bica i zivotinja, dakle svega.

Dacu ovdje dvije vjezbe koje mogu pomoci u ovome otkrivanju.

Siguran sam da cete stvari nakon toga gledati drugacije.

Sada bi da pocnem sa ponovnim otkrivanjem ljudi.Da bismo vidjeli ljude oko sebe u pravom svijetlu potrebno je da ih vidimo kao ljude a ne kao depresivne ili glupe ili bezobrazne itd dakle ne smijemo ih gledati kao osobine vec kao ljude sa tim osobinama to su ogromne razlike jer onda cijenimo i postujemo ljude puno vise.Kako ovo uciniti.

U Indiji mnogi ljudi kada sretnu jedni druge na ulici poklanjaju se jedni drugima pozdravljajuci na taj nacin boga koji se nalazi u svakom od ovih ljudi.Dakle oni ne pozdravljaju osobine niti neke dijelove covjeka vec bozanstvo u njemu.Ovo sam uzeo samo kao simbolican primjer ovoga sto ovdje zelim iznijeti. Da bismo otkrili covjeka kao jedinstvo osobina moramo ga posmatrati slicno ovim Indijcima.Pozdravljati neiskvareno dijete u svakome jer je ono skriveno u svakoj individui.

Zato zatvorite oci i zamislite neke ljude koji vam nisu dragi i recite sebi :"On ili ona je dusa "i to ponavljajte u sebi vidjevsi tu osobu u glavi kao dusu a ne kao nesto sto ste vi vec okarakterisali i osudili u svojoj glavi,vidite tu osobu kao bice bez osobina-dakle kao dusu.Mozete upotrijebiti i izraz covjek ako vam vise odgovara.Kada ste ovo ucinili sa osobama koje vam se ne svidjaju onda predjite na one koje vam se svidjaju i recite isto.Uzmite sto vise osoba i uvjezbavajte se u ovome deprogramiranju stavova.Ovo bi trebalo uz redovan rad da promijeni vase misljenje o ljudima i trebalo bi da vam pomogne da ponovo otkrijete te ljude kao ljude a ne kao pozitivne ili negativne-jednostavno vas bi odnos trebao da se promjeni u prirodan.

Vase bi se oci trebale otvoriti.

Sta se moze desiti kao uzrok ove vjezbe-moze se desiti to da pocnete da imate jedan ljudski odnos i prema onima koje ne volite kao i prema onima koje volite , tako da vise ne pretjerujete sa osjecanjima kada sretnete one koje volite a isto tako da prestanete mrziti one koji vam se ne svidjaju.

Sada da razmotrimo ponovno otkrivanje svijeta stvari koje nas okruzuju.

To mozemo uraditi na sljedeci nacin:Sjedite i zagledajte se u neki predmet-bilo sta-sto,casu ili sta god zelite,pri koncentrisanom pogledu na ovaj predmet ponavljajte za sebe:"Ja ne znam sta je ovo", i vidjecete kako svijest pocinje da reaguje na ove rijeci.Jednostavno cete osjetiti kao da gubite znanje o tom predmetu i poceti cete da ga posmatrate i da ga dozivljavate-dakle poceti cete da ga ponovo otkrivate na novi nacin-onaj nama prirodan samo davno zaboravljen zbog uslovljenosti svih dugogodisnjih programiranja.

Mozete pri vjezbi osjetiti i strah-koji je cesta posljedica ove vjezbe jer svijest kada gubi znanje o necemu o cemu je imala zakljucak osjeca kao da joj izmice tlo pod nogama pa otuda dolazi i strah.To je samo prolazna reakcija jer se stanje ubrzo normalizuje.S dovoljno dugim radom na ovoj vjezbi poceti cete da mijenjate mehanizme svijesti i oni ce poceti drugacije da reaguju na svijet oko vas.Polako cete dostici nivo blizak onome kojim dijete dozivljava svijet oko sebe.

Svijet koji nas okruzuje je vaoma zanimljiv i razlika izmedju srece i nesrece , zadovoljstva i nezadovoljstva moze veoma cesto lezati u nasem pogledu na odredjene stvari.

Dva ista covjeka uvijekdozivljavaju istu situaciju na 2 razlicita nacina i to je ok jer je to ono sto nas cini piojedincima.Problem je kada je dozivljavamo sa unaprijed stecenim predrasudama pa se onda moze reci i da tu situaciju ne dozivljavamo vec je samo posmatramo a dozivljavamo je samo kroz filter koji imamo u sebi nikada onakvu kakva ona jeste ustvari.

Svijet djece i svijet odraslih je jedan svijet a nisu dva kao sto biva kada se on posmatra kroz filter-zato naucimo se i potrudimo se da ga takvog i dozivimo pa cemo lakse shvatiti i sebe i druge jer se uvijek lakse sporazumiju oni koji dolaze iz istog svijeta od onih koji dolaze iz dva razlicita.

 Prethodna                                                   Sljedeca