Stvarnost

Stvarnost je ono sto vidite i ona je samo vasa-samo za to vidjenje mozete tvrditi da je stvarnost mada nekad ne mozete ni za to a kamoli tudje.Niko nema pravo na tudje vidjenje stvarnosti mada danas mnogi roditelji pokusavaju da nametnu djeci svoje vidjenje stvarnosti i uspijevaju u tome samo po cijenu djecijeg duhovnog zdravlja.Onaj koji nas je stvorio dao nam je svima mogucnost da iskusimo stvarnost na samo svoj jedinstveni nacin i da je dozivimo kao onakvu kakva nam se pruza pred ocima zato kazem da niko nema pravo nametanja svoje stvarnosti nekome drugom jer je to bioloski zlocin,koji je danas legalizovan kao nesto ok sto je veoma tuzno.

Stvarnost je stvarno jedinstvena za svakoga od nas npr. u istoj sceni 2 covjeka vide dvije razlicite situacije i jedan se nadje uvrijedjen a drugi je sretan zbog toga.Stvarnost kao stvarnost je jedna i ona je nesto najneutralnije na planeti.Oni koji misle da smrt nekog covjeka nije neutralna ili rodjenje nekog dijeteta to nije onda se vara.Sve situacije samo u nama stvaraju neke osjecaje tako da nam se cini da je sama situacija sama po sebi takva mada je situacija samo situacija i nista vise.Sve je to samo stvar percepcije stvari.Cilj vjezbi o kojima sam pisao u prethodnim poglavljima jeste promjena te percepcije jer sve sto nam je potrebno da bismo los osjecaj promijenili u dobar jeste promjena percepcije situacija kroz koje prolazimo.

U proslim sam poglavljima dao neke vjezbe za to: Da bi se percepcija situacija sa kojima se susrecemo promijenila moramo se i mi promijeniti kako bismo uspjeli situaciju vidjeti na drugin nacin.Ovdje bih da napomenem za ovu vjezbu kada zatvorimo oci i upitamo sebe" STA JA ZELIM SADA".Ova vjezba se treba raditi sa velikim strplejnjem.Prvo postavimo pitanje i zatim cekamo odgovor.Samo posmatramo situaciju u nama i pustamo je da se razvija lagano i da ide tamo kuda ona zeli.Sta mi u tom slucaju radimo.Mi dopustamo nasoj unutrasnjosti ,nasem pravom ja da nas vodi ka odgovoru umjesto da cinimo ono sto stalno cinimo a to je da sami svjesno donosimo odgovore na pitanja sa nasim nestvarnim ja.Nase stvarno ja je vrlo slabo kod labilnih osoba jer je citav zivot bio potiskivano u stranu od roditelja,od drustva,od prijatelja i nikada nije stvarno dobilo vrijeme da kaze svoje i da izadje na vidjelo,pa zato sto nije moglo biti unisteno ono je potisnuto u podsvijest.Sa tog mjesta ga mi ustvari sada zelimo izvuci na svjetlost dana i zamijeniti nase nestvarno ja sa njim.Ja bih cak nase stvarno ja nazvao "STIDNO JA".Ono je stidno,boji se jer mu se toliko puta prijetilo i nije ga se pustalo da kaze svoje misljenje.Proces ove opisane vjezbe dopusta samo njemu da stupi na scenu.Mi sa ovom vjezbom dakle dajemo svome ja rijec i polako se navikavamo da ga pustamo sve vise i vise u svoj zivot navikavajuci se i sami na njgovo prisustvo sve vise sve do njegovog potpunog preuzimanja mjesta koje mu je oduvijek pripadalo.

Mi smo kao bica stvoreni sa odredjenim pravilima i obrascima ,mislim na bioloske zakone koji vladaju nasim organizmom i ti obrasci pomazu da se tijelo odrzi uprkos neurozi koju dijete poprima sa godinama.Po tim obrascima tijelo zna koje je njegovo prirodno stanje i kako treba psiha da reaguje,kako se na prirodan nacin ispunjavaju njegove potrebe.Ove zakone imamo i u fizickom smislu kao i u psihickom.Ovi zakoni sadrze tacno stanje fizickog zdravlja u sebi i znaju svaki put kada smo bolesni cemu treba da teze da bismo ozdravili.

Na ovaj nacin osoba bolesna od prehlade biva umorna i lijeze u krevet da se odmori jer tijelo tezi ozdravljenju i potrebna mu je sva energija, a na isti taj nacin neuroza kroz masu neuspjeha dovodi nas u stanje bespomocnosti kako bismo razmislili o svome zivotu i priznali da nam u njemu nesto ne stima i da bi nas to natjeralo da potrazimo lijek za nasu neurozu.Dakle sve u nama tezi ozdravljenju i na razlicite nas nacine opominje i moli da se pobrinemo o tome.

Neuroza je dosadna bolest-ona stalno naglasava samu sebe i trazi izljecenje tako sto nas stalno baca u lose raspolozenje i tako nam donosi osjecaj bespomocnosti.STA ONA USTVARI ZELI???
Ona zeli da priznamo da smo bolesni i da ne znamo kako da se izljecimo od toga.Ona zeli da napustimo svoje ja.Da umremo u svome nerealnom ja da bismo se rodili u svome realnom jer izljecenje je nalik tome -to je ustvari smrt naseg nerealnog sistema i bas zato sto je smrt tesko nam se prihvatiti posla oko izljecenja.Niko nije spreman umrijeti.Ali ako je cijena te smrti velika onda je nagrada puno veca.Nagrada smo mi sami.Poklon nas samih sebi.Ova vjezba je ustvari princip po kojemu pustamo tijelo da upotrijebi te obrasce koje ima o nasem normalnom stanju i da izlijeci samo sebe kroz nase stvarno ja u podsvijesti.Mi smo svjesna bica ali smo i podsvjesna-mnogo od funkcija naseg organizma se vrsi putem podsvjesti-npr. otkucaji srca,nase disanje,snovi itd.To su sve stvari koje mi ne kontrolisemo.Isto tako ne kontorlisemo svjesno ni neurozinu namjeru da izadje iz nas,pa zasto je onda zaustavljati-zasto joj ne pomoci u tome.Zasto uvijek stajati na putu necemu sto samo po sebi zeli da nam pomogne.Slusao sam neke psihijatre koji tvrde da je nemoguce sam sebi pomoci.Slazem se da je tako ali ako ne poznajete kako da postupite.Ako to radite pomocu vaseg neuroticnog ja-naravno da je nemoguce jer kako ce nerealno prepoznati realno i kako ce dopustiti da realno zavlada.Svi koji su u ovim vodama znaju da se je od neuroze tesko izljeciti a to je zato sto smo mi svoje nerealno ja usvojili kao da je to nase realno i sada ne mozemo da zamislimo nesto drugo a u isto vrijeme znamo da nam nesto smeta.Zato bih sada da preporucim svima koji pokusaju ovu vjezbu da se okane bilo kakvog rasudjivanja.Kljuc je u vama i vasa unutrasnjost zna bolje od vas.Nikakve zakljucke ne donosite i pustite vase stidno ja da vas vodi.Nema veze ako vam ono djeluje ovakvo ili onakvo-ono je takvo kakvo jeste i samo ono moze da vas vodi ka vasoj istini.Niko vas ne moze voditi tamo osim njega.I kada psihijatri uspiju da izljece pacijenta oni samo pokazuju put pravome ja.Ne bojte se da radite vjezbu-vi dolazite u susret sa novim stvarima unutar vas i one su tu da zamijene stare-ne bojte se te promjene jer je to ustvari ona promjena koju ste stalno zeljeli.

Stvarnosti je mnogo a i nacina da se ona sagleda.Mi smo kao djeca uceni da je gledamo oanko kako su nasi roditelji zeljeli da je vidimo.Mnogo toga smo "naucili" od njih.Roditelji su najveci lazovi stvarnosti jer je namecu djeci na nacin na koji oni zele ne dopustajuci dijetetu svoj sud.Stvarnost je istina samo onda kada je sami dozivimo-ako nam je nametnuta tada je laz.Kada sam vec kod ovih fenomena predlozio bih vam da uradite jedan experiment.Pogledajte sobu u kojoj se nalazite.Vidite sobu i nista vise.Ali vi pretpostvaljate da izvan ove sobe ima grad mada ga vi ne vidite-vi imate viziju grada jer ste svaki put kada ste izasli iz sobe vidjeli taj grad.Vi ne mozete tvrditi da on postoji ali vi to tvrdite na osnovu nekih iskustava.Izadjete i vidite da je grad tu -pogodili ste ovaj put-da li ce svaki put biti tako.Ovakvo gledanje stvari nas dovodi do jednog fenomena kada mi primjecujemo isti princip u gledanju ljudi.Mi smo npr. prijatelj s nekim i svaki dan se druzimo sa njim.Mi smo navikli na jednu vrstu ponasanja kod njega i mislimo da nas nikada nece iznevjeriti i kad odjednom covjek nam okrene ledja i iznevjeri nas.Pitamo se kako smo mu mogli vjerovati-to je ista stvar kao kako smo mogli vjkerovati da je grad iza zidova ove sobe.primjer zvuci malo nevjerovatan zar ne mada je u potpunosti istinit.Ovakve stvari se desavaju zbog toga sto ne zivimo u sadasnjem trenutku vec gradimo u svojoj glavi buducnost zasnovanu na proslim iskustvima.Tu je greska.Covjek koji zivi u sadasnjosti nije iznenadjen nikakvim reakcijama i uspijeva se prilagoditi situacijama bolje nego ovaj drugi jer on ne ocekuje.On ne zna sta ce se desiti jer se jos nije desilo a kada se vec desi onda je vec proslo i ne zna sta ce biti sljedec-hoce li se ponoviti to ili ne.

Da bismo ovu nasu sadasnjost promijenili i poceli gledati stvari na ovaj nacin potrebno ju je prvo razbiti.Da.Potrebno je razbijanje nase stvarnosti da bi se svijet mogao vidjeti sa ocima s kojima se treba vidjeti.Vjezba koju sam opisao u vezi sa neurozom je od velike pomoci u tome jer ona pusta nase stvarno ja da odlucuje i umnogome tako ubija nas ego kao i razbija ocekivanja,jer nas vraca u sadasnjost ali ima i drugih vjezbi koje mogu da pomognu.

Jedna od njih je i vjezba o kojoj sam pisao o ponovnom otkrivanju svijeta.Vjezba gledanja u stvar i pitanja sebe sta je ovo.Postoje dva nacina da se prizna da se nesto ne zna-jedan je pasivni-koji kaze-ja ne znam sta je ovo!!a drugi je aktivni koji se pita sta je ovo ???

Mi treba da pristupimo ovom aktivnom i da pokusamo razbiti stvarnost na svim nasim poljima gdje smo je stvorili kako bismo uspjeli doci do pravilnog poimanja svijeta oko nas.Dakle treba je razbiti sa culima-vida sluha ,ukusa itd.
Dacu sada ovdje par vjezbi za ovo:

VJEZBA VIZUELNOG RAZBIJANJA STVARNOSTI: Sjedite otvorenih ociju i pogleda usmjerenog ka slici stvarnosti.Gledajte npr jedan dio sobe ili ako ste u prirodi livadu ili bilo koji dio pejzazaa i pitajte sebe "STA JE OVO" i cekajte odgovor.Imajte strpljenja i samo cekajte kao sto ste cekali pri vjezbi sa"sta ja zelim sada".Ono sto se zeli sa cekanjem jeste da se da vremena nasem unutrasnjem dijelu-neiskvarenog ili stvarnog ja da dodje do izrazaja i da nam odgovor na ovo pitanje.Ne ocekujte odgovor kao nesto svjesno-kao neki odgovor koji cete vi svjesno konstruisati u glavi vec je upravo taj osjecaj koji ovom vjezbom hocemo zaobici i doci do onog drugog koji uspijeva gledati stvari kakve jesu a ne u pojmovima koje smo vec naucili.

VJEZBA SLUSNOG RAZBIJANJA STVARNOSTI:
Ova vjezba se zasniva na istom principu kao i prosla samo sto se ovdje radi o slusanju zvukova jer zelimo da razbijemo naucenu stvarnost u okviru cula sluha.Dakle sjednemo i osluskujemo nesto pitajuci sebe isto sto i u prosloj vjezbi"STA JE OVO".Moze to biti neka muzika a moze biti i nasa okolina.Cilj vjezbe je slican kao i uprosloj -da se upoznamo sa stvarnoscu van nasih uobicajenih pojmova posmatranja zvukova oko nas.

VJEZBA RAZBIJANJA STVARNOSTI DODIRA:
Isti princip kao i u prosle dvije samo sto sada dodirujemo neki predmet , pitamo se ovo pitanje i cekamo odgovor.

VJEZBA RAZBIJANJA STVARNOSTI UKUSA:
Isto kao i u prethodnim samo sada okusimo nesto u ustima i pitamo se isto. Ovo bi bile te vjezbe koje ce nas odvesti iza nasih naucenih posmatranja stvarnosti oko nas.Nasa stvarnost zavisi iskljucivo od pogleda naseg ja na nju.Mi imamo samo jedno ja kao sto sam to u prvom poglavlju naglasio ali ono je prekriveno jednim slojem nestvarniosti koje sam nazvao nestvarni dio ili nestvarno ja i ono je puno zakljucaka o nasoj stvarnosti pa nam ne dopusta pristup znanju bez rijeci a to je bas ono sto zelimo.Pod znanjem bez rijeci podrazmijevam da kada vidite neki predmet ne klasifikujete ga odmah vec ga uspijevate dozivjeti bez rijeci o njemu-onakvog kakav jedte.Tada drvo nije drvo vec je dozivljaj necega ispred nasih ociju.Ovo je tesko objasniti-ovo se najbolje zna kada se dozivi ,zato vjezbajte,razbijajte i dozivljavajte.