1.dio

Mostar-stari grad-najljepse mjesto u nasem gradu.Sjedio sam u kaficu i pio juice kad je Denis naletio.Sjede do mene i rece mi:Pa Dela sta ima,vec si stigao.Jesam naravno ,sjedi rekoh mu.On sjede naruci juice sebi i poce da prica.Vidis Dela rece kako su lijepe ove plave i zelene nijanse koje se mijesaju na povrsini ove rijeke,pogledaj kako se lijepo oslikavaju na kamenu ovog starog mosta.Eto zasto nikad nisam odselio iz Mostara mada sam Sarajlija.Pogledasmo za trenutak brzu vodu,a onda bijeli kamen mosta.
Onda Denis nastavi-sada kada sjedim ovdje razmisljam o zivotu-o nasim zivotima Dela.Razmisljam zasto postojimo kada curimo i iscurimo kao ova ova voda koja iscuri u more.More mora da je njen bog jer se ona u njega ulijeva i spaja se sa njim i postaje jedan njegov dio.Znas Dela rece-pitam se da li i mi ljudi mozemo da ucinimo istu stvar.Da li mi mali ljudi mozemo biti nesto vise ako bi se spojili sa necim visim nego mi sami.
Ne znam Denise rekao sam mu-mozda u nekom sljedecem zivotu ili tako nesto-jesi na to mislio upitah ga.Ne rece,nisam ,mislio sam bas u ovom zivotu.Vidis rijeku ,ona ne umire vec se spaja i postaje jedno sa morem i tako brise granicu more-rijeka.Mislio sam Dela ako bismo mi mogli da postanemo jedno sa prirodom i okolinom koja nas okruzuje i tako napraviti neko novo ljudsko bice i tako izbrisati granicu izmedju nas i naseg svijeta.Ja vjerujem rece da se mi na neki nacin mozemo pribliziti svemu ovome sto vidimo oko nas i napraviti to novo ljudsko bice koje stvarno brise granicu izmedju nas i naseg svijeta.Tako da se vratimo nasem svijetu umjesto da bjezimo od njega.
Dela mozes li zamisliti da npr pocnes da prihvatas neke ljude u cijem si se prisustvu ranije osjecao nelagodno.Naravno da nisam mogao.Reako sam mu da mi kaze malo opsirnije sta misli s tim i osjecao blagu nervozu.Pa npr rece on da u potpunosti prihvatis nekoga kao sto je Sandy-to je onaj sto te je znao udariti kada smo isli u osnovnu skolu.Da li bi mogao mirno prihvatiti kada bi ti on sada prisao.Naravno da bi se osjecao napeto u toj situaciji Denise sta ti mislis da bi radio-najradije bih ga udavio kada bih ga sreo.Eto vidis Dela rece Denis-on te vise ne udara fizicki ali te sa nesmanjenom zestinom udara psihicki.Nisam imao komentara.Usutio sam-Denis je bio u pravu.Odmah je osjetio moju sutljivost pa mi rece-hajde,oraspolozi se-samo razgovaramo.Da naravno-ali hajde da promijenimo temu predlozio sam mu.Posto ova ne vodi daleko.Ok rece i nastavi da mi prica o kontaktu sa djevojkom koju je sreo prije par sedmica.Poslije smo platili i otisli.
Noci u Mostaru znaju biti veoma tihe i tople a mi smo voljeli da setamo gradom bas tada-u mostarska ljeta jer se tada mogao osjetiti u zraku miris mora koji je dolazio sa jadrana a mi bi uzivali i pustali tom mirisu da nas uzima i zanosi kako mu volja uzivajuci u njemu.Denis je bio moj najbolji prijatelj-ili bolje da kazem jedini kome sam stvarno mogao vjerovati.Ovi drugi su bili drugaciji po stilu i svemu ostalom. i njihov stil mi nije pasao bas najbolje.Uvijek sam trazio u prijatelju i duhovnog druga-nekoga ko moze biti sa mnom kada se zezamo ali takodje i nekoga ko mi moze dati neki dobar savjet i pomoci mi. Denis je stvarno bio najbolji za to.Sta da kazem o njegovom zivotu ili o mom.Njegov dan bi pocinjao tako sto bi se probudio u 10-11-rekao mi je da se tada budi posto je onda samo kratko vremena do rucka a da to njemu odgovara jer ne zna sta bi radio ujutro.Nakon toga bi se sreli i otisli u grad obisli malo stara mjesta pa onda svratili negdje na toplu kafu ili hladnu kolu zavisno od godsnjeg doba ili naseg raspolozenja.Nakon toga bi on otisao kuci da jede,onda bi spavao do 18-19 a kasnije bi oko 20,00 izasli u grad na jedno mjesto gdje bi se obicno skupila sva omladina zbog zajednickog druzenja i naravno zbog zelje da se upoznamo sa osobma suprotnog pola.Otprilike bi takav bio Denisov dan.Moj dan bi pocinjao obicno oko 9.Odmah nakon ustajanja bih uzeo nesto da citam-obicno neki zanimljiv text iz podrucja alternativne medicine a kasnije dorucak da bi onda otisao sa Denisom u jutarnju setnju.Lovili bi djevojke ili ih samo posmatrali tek tako da malo odmorimo oci ili se cisto bacimo u neku lijepu fantaziju koja bi nam dobro dosla za susnih perioda.Bili smo isti kao i nasi drugovi-ali i drugaciji.Razlikovala nas je jedna stvar a to je bila ona nasa filozofska crta-koja bi nas natjerivala da cesto raspravljamo o zivotu a ne samo i uvijek o djevojkama.Jos uvijek se sjecam onog dana kada me je prvi put pogodila strela znanja.Bilo je to kada je moj drug Branimir donio knjigu sa nazivom"Primalni krik" od Arthura Janova.Uletio mi je u kucu kao bez daha i samo izbacio iz sebe:Gledaj Hara sta sam nabavio.Uzeo sam knjigu i poceo je citati ali nazalost nisam razumijevao puno toga iz nje, ali nakon treceg citanja poceo sam razumijevati
o cemu ona govori.Bila je to istorija o meni i o svima ostalima.Ja sam je nazvao moj kuran moja biblija i cuvao je i inspirisao se njome.
I danas imam da zahvalim Branimiru zbog onog dana kada mi ju je donio i poklonio.Branimir je bio dobar momak i nesto povucen od sebe.Ono sto sam volio kod njega bile su njegove smislene rijeci o svemu-momak je bio ziva bioloska enciklopedija.Jednom sam mu to i rekao i bilo mu je smijesno.Ponekad bi onako iz sale uzeo veliku enciklopediju sa police u njegovoj sobi i otvorio bilo koju stranicu .Kada bi se stranica otvorila potrazio bi nesto sto vjerovatno nijedno ljudsko bice ne bi trebalo da zna napamet.Kada bih ga upitao o tome on bi mi samo izrecitovao sve sto bi znao o tome.U skoli je inace bio ucenik za primjer a i bilo bi cudno da je drugaciji slucaj.
Nas dvojica smo pocesto znali raditi stvari zajedno-ali jedna stvar se ipak izdvaja od svih ostalih a to je bilo kada smo se odlucili da vise ne kupujemo skupe knjige u mostarskim knjizarama vec da pocnemo da ih krademo.Kada mi je to predlozio ostao sam bez daha-nadajuci se da ne misli ozbiljno-medjutim mislio je.Rekao sam mu -ti nisi normalan-pa moji ce me streljati ako nas uhvate.On se samo nasmijao na to i rekao mi-Hara opusti se-nemas problema-prepusti stvar meni.Znao sam da je pametna glava ali nisam znao da zna i kako se efektivno krade.I tako smo krenuli na posao-poceli smo knjizaru po knjizaru.Ja nisam nikada uzimao-to je bio njegov posao-moj je bio vise da pazim da nas ne skuze i da zapricavam prodavace.Sjecam se bas jednom kada smo bili u jednoj knjizari i htjeli uzeti knjigu.Ja sam rekao prodavacici-gospodjo mozete li mi pokazati onu knjigu i pokazao prstom na knjigu sa najvise police.Ovo sam ucinio posto sam skontao da je mala zena da bi mogla da je dohvati.Otisla je po merdevine i kada se popela na njih i okrenula nam ledja-Branimir je samo pokupio knjigu koj nam je trebala.Imao je svoju tehniku kako je to radio.Utrpao bi majicu u pantalone i obukao debelu jaknu da se ne primjeti nista.
Jednom su nas uhvatili ali nisu nasli nista kod nas posto taj put nismo uzeli nista vec samo usli da vidimo sta je novo doslo ali izgleda da je prodavac uspio da poveze nase dolaske sa nestankom knjiga. Branimir mu se nije cinio sumnjiv vec je dosao do mene i izderao se rekavsi da se vise ne pojavljujem u njegovoj knjizari.To se je zbilo bas u knjizari gdje bi moj otac kupovao knjige naucne fantastike-.i svaki put kada bi dosao da kupi novu knjigu ja bi ostajao vani jer nisam smio uci od straha da ne budem izdan.Ocu je bilo cudno zasto ostajem vani-ali nikad nije saznao tajnu.
Nakon nekog vremena smo prestali sa ovim radnjama-a ja se Branimira sjecam jos i danas kao momka sa velikom hrabroscu i uopste ne kao nekog knjiskog moljca sto smo nedvojbeno obojica bili.Ne znam sta se desilo sa njim.Mozda je mrak pao preko njegovog tijela a mozda je i ziv.Vise ne kontaktiramo i ne znamo postojimo li.
Svaki put kad bi dobio neku knjigu i ja ga upitao da mi je posudi nakon sto bi je on procitao dobio bih samo ono sto bi ostalo od nje.Branimir bi obicavao da krati knjige tako sto bi pokidao iz njih sve po njemu "nevazne" stranice.Volio je to da uradi i ponekad bi mi samo ustedio vrijeme ali najcesce bi ono sto bi dobivao bila masa stranica koju se nekad znale biti bez ikakvog smisla jer je falilo toliko toga.Zamolio sam ga da prestane s tim ali nije uspio.-bio je perfekcionist koji zeli da sve bude na svom mjestu hahaha!!!
Korpa za otpatke bi uvijek bila puna stranica raznih knjiga i clanaka.
Sto se Denisa tice on nije bio slican Branimiru jer se je sve sto je znao ucio kroz zivot-kroz zivotnu skolu reklo bi se.On nije bio slican ljudima s kojima sam proveo prve godine djetinjstva a to su bili Sasa i Zoran. Ako pogledam na taj period mog zivota mogao bih mirno reci da nikad ne bih trebao da razmisljam dublje od Clint Eastwooda i prljavoga Harija koji je bio Sasin favorit ili Moohameda Alya koji je bio Zoranov favorit-ali zivot ima svoje puteve i ne ide uvijek tamo gdje mi mislimo da bi trebao.
Kao dijete sam bio vrlo povucena osoba-vrlo tih i uvijek sa najboljom ocjenom za vladanje-moje ponasanje je bilo primjerno uvijek.Ne zato sto sam ja to zelio da bude vec zato sto je moj glas bio toliko slab da se je jedva mogao cuti u mojoj kuci ili u skoli.Cak su me i ucitelji znali kritikovati da bi trebao biti malo zivlji-ali tesko je biti ziv kada je covjek sutljiv ,jer sta zna sutljivac o zivosti.I sta sam znao ja.Nakon nekog vremena sam uvidio kako se malo isplati biti sutljiv.Ako si sutljiv onda svi misle da si ti neko bez koga se moze zivjeti.I tako sam postao outsider-covjek sa strane-sutljivac.Sutio bih samo i gledao druge dok su igrali fudbal ili neki drugih drustvenih igara.Oni su sigurno tada mislili-pogledaj ga.-sigurno nesto krije-i krio sam.Krio sam sebe od njih.Zelio sam da ne znaju kakav sam unutar sebe.
I tako jednog dana kad sam uspio da preplasim sve ljude iz svog zivota svojom povucenoscu nasao sam rijesenje za sutljivost i outsajderstvo.
Zamislio sam u glavi sobu u kojoj su bili samo ljudi poput mene.Bila je to festa sa deset petnaest ljudi koji su samo sutili ne rekavsi nista.Posmatrao sam tu cudnu festu.Muzika je bila jaka-i niko ne bi mogao pretpostaviti da ljudi koji su na festi samo sute.Ali jesu-sutjeli su-svi oni i ja medju njima.odjednom se je u meni pojavio osjecaj mrznje,mrzio sam ovu festu,mrzio sam ljude na njoj,mrzio sam sebe zato sto sam bio takav.Po prvi put u mome zivotu sam shvatio stvari iz druge perspektive od moje moje licne.Iz perspektive mojih prijatelja.I ja sam stvarno bio uzasan.Shvatio sam ne samo da sam ja ostao bez ljubavi ljudi kojima sam bio okruzen vec da su i oni ostali bez moje ljubavi-sve zbog moje sutnje.
Znao sam da oni grijese ali isto sam tako znao da grijesim i ja.Upitao sam se:Je li greska u meni ili u svim ostalima.I naravno nije bilo odgovora jer ovdje stvar nije bila crno-bijelo jasna.Nakon ovoga sam se odlucio da pogledam malo na one koji su vodili moje prijatelje-tzv vodje raje.Poceo sam da se koncetrisem na njihov nacin susretljivosti prema ljudima.Jedna stvar se je tako jasno mogla primjetiti a to je da su svi oni bili ljudi sa velikom hrabroscu,ljudi koji su smjeli sve i mogli izudarati svakoga ako su to zeljeli.Oni su bili nasi lokalni dzinovi,heroji sa velikim H ali su takodje bili i egoisticni i najsuroviji mada sam mogao nauciti jednu stvar od njih.Oni su bili zabavljaci-mogli su da se prodaju svojim rijecima.I svi su kupili sve sto bi im ovi rekli.Bili su dakle zabavni-a to nisam bio ja.Bas iz tog razloga sam poceo da ih kopiram i poceo da radim upravo iste stvari i svi su poceli da se smiju-djelomicno zato sto im je bilo zabavno a djelomicno sto je dolazilo od mene-jedne sutljive osobe.
Zamislite da kamen proprica sa vama-mislim da su tako dozivjeli ovu promjenu.Poceli su s vremenom da me kuze i lagano sam stekao ulogu zabavljaca.Svi mi kroz zivot dobijamo razne uloge i moja je tada bila da zabavljam.S vremenom sam postao odlican glumac.Kada se covjek sali obicno zeli da publika uziva ali i ja sam sam zelio da uzivam u salama tako da sam uvijek birao one rijeci koje su mi samome bile smijesne.i kada bi ih iskoristio u pravom trenutku-efekat je bio odlican.Humor je postao moj nacin da se priblizim ljudima.S ovim sam mogao da ostanem ista osoba unutar sebe a spolja da budem saljivdzija.Svi su se smijali na moje sale,pa cak i ja sam-medjutim ja sam se smijao mojim prijateljima jer sam uspio da ih izmanipulisem i da ostavim uticaja na njih tako da misle da su me prokuzili.
Uskoro sam imao mnogo njih oko sebe i dobio sam masu komplimenata posebno od djevojaka koje su se volile saliti i nisu voljele da igraju fudbal bas kao ni ja.Znao sam da sam ucinio napretke koji nisu dosli samo iz knjiga o zivotu vec iz samog zivota.Bio sam najuspjesniji klaun u nasoj raji,ali to nije bilo dovoljno.Zelio sam takodje da budem i jedan od najoslobodjenijih ili bar toliko slobodan da bih bio zadovoljan sobom.Fudbal je i dalje bio problem.Trebao sam nesto da se priblizim mojim najblizim prijateljima.Fudbal definitivno nije bio moja stvar.Mislio sam-zasto da ne pocnem sa necim sto niko drugi ne poznaje i ne radi.Naravno-pomislio sam-to bi bila dobra ideja.
I tako sam vec slijedeceg jutra sjedio u lotus polozaju ili barem u necemu sto je licilo na to.Hatha Yoga je bilo ono sto sam izabrao.To je bio moj kec iz rukava za koji sam mislio da ce mi dati sve sto sam prizeljkivao.
Pokazao sam nakon izvjesnog vremena prijateljima sve sto sam naucio-lotus i jos nekoliko yoga vjezbi.Bili su impresionirani.Neki od njih su bili toliko zainteresovani da su zeljeli da ih naucim-ali nisam imao vremena za to.Sa yogom nisam poceo samo zato da bih impresionirao okolis vec takodje zato sto sam primjetio da mi nedostaje nesto veliko u dnu duse.Svijet oko mene sa svojim uvijek istim kontinuitetom i sa povrsnim zivotom ljudi koji su me okruzivali je bilo nesto sto mi se gadilo donekle.Sjecam se kako sam posmatrao zivot koji su zivjeli moji roditelji.Kakav je to bio zivot pitao sam se.Upitao bih ih cesto-nazivate li vi ovo sto vi radite zivotom ili i vi vjerujete isto kao i ja da sam i ja i vi samo zivi.Oni bi radili od 7-15 svaki dan a onda obavezno popodnevno spavanje oko sat vremena,vecernja kafa tv i krevet.Kakav zivot-obecao sam sebi-kad se osamostalim necu zivjeti tako.
Sa yogom sam se bavio oko 6 mjeseci.Moji roditelji su bili izvan sebe zbog toga.Mislili su-pogledajte naseg sina-on je lud-on je drugaciji a nama to smeta.Oni su imali sasvim druge planove za mene dok sam i ja imao svoje licne i tu je nastajao problem.Nikada nisu mogli da shvate sta ja to imam da trazim u istocnjackim filozofijama i njihovim ucenjima.Tata je jednom povodom toga rekao:pa mogu i ja citati knjigu da se informisem-ali pogledaj Harisa,on mora probati sve vjezbe koje su u knjizi-a ja sam bas takav bio tada-gladan znanja a moja hrana je bila u citanju i praktiziranju procitanog.Nakon yoge dosle su u moj zivot i neke druge stvari.Bile su to knjige o meditacijama i magiji.Jedno vrijeme sam bio strasno zainteresovan za radiesteziju.obicavao sam da uzmem visak ida stojim iznad kreveta moje sestre i da pokusam da otkrijem da li je bolesna.Znao sam takodjer uzeti fotografiju i pogledati kakvo je zdravlje kod ljudi na slici.Moji roditelji su sve to tolerisali u pocetku a kasnije su postajali sve ljuci na mene.Jedan dan je tata dosao s posla i rekao mi :Harise-dosta je vise-uzecu ti sada sve knjige i bacicu ti ih u smece-ja sam se odmah usprotivio rekavsi da cu odmah napustiti kucu ako to ucini.Bio sam tvrdoglav.Zelio sam naci zasto sam neprilagodjen svemu tome sto oni nazivaju zivot.
Jednom sam dobio neku knjigu o nindjitsuu i njegovim tajnim znanjima. i meditacijama.Odmah sam poceo da radim prema instrukcijama datim u knjizi.Jednu vecer me je nazvao Denis na telefon i pitao me da izadjemo u grad.Nakon razgovora sam nastavio da radim moje meditacije.Ponavljao sam u mraku sobe-moje noge,moji bubrezi i moja glava su centar moje duse.Nakon vjezbi sam se obukao i izasao van.Noc je bila topla i ja sam se osjecao odmoreno nakon vjezbi-u tijelu se osjecala nevjerovatna lakoca.Ono sto sam nakon toga zapazio bilo je da sam mogao da vidim auru oko drugih ljudi.Ona je izgledala kao neka sjenka obavijena oko svega sto postoji.Najlakse se mogla vidjeti kada bi se stvar kretala.Bilo je to cudno iskustvo.Rekao sam ovo mojim roditeljima ali oni su mi samo odgovorili da izmisljam.Moj tata je isao cak dotle da je donio zakljucak da sam obolio psihicki i kako bi on i mama trebali da me odvedu psihijatru.Nakon ovoga sam se odlucio da im ne govorim nista vise o ovome vec bi kada bi ostao sam u sobi kada bi bio siguran da svi spavaju stavio svoje ruke ispred mojih ociju i posmatrao auru koja se je nalazila oko njih a koju sam ja nazivao sjenka.Prije ovoga sam dosta citao o bioenergiji i o energijama ali ovo je bilo prvi put da dozivim nesto takvo.Bio sam ponesen zarom i nastavio da radim ove vjezbe.Ono sto se desilo nakon nekog vremena bilo je jos cudnije od sjenke.Bilo je to nekoliko mjeseci nakon vidjenja aure.Odjednom su poceli da se pojavljuju neki bljeskovi iznad moje glave.Znao sam da sam sada bio dodirnuo neko podrucje za koje vecina i ne zna da postoji.
Citao sam svaki dan u mojoj sobi-bilo je dana kada sam znao da sjedim u sobi i po nekoliko dana ujedno razmisljajuci i o mom zivotu.Razmisljao sam da li postoji neka povezanost u svemu tome.
Jedan dan sam sjeo i uzeo papir i poceo da pisem sve sto mi se desilo u ziuvotu do tada.Kada sam kasnije uzeo i procitao sve to otkrio sam kako je sve to imalo smisla sto se desavalo.Uvidio sam da sve dobro i lose u nasem zivotu samo vodi covjeka dalje na krivulji razvoja dakle razvija ga.Npr vidjeo sam moju izolovanost od ljudi u djetinjstvu kao nesto sto me je odvelo knjigama o zivotu-da nisam nikada dozivio izolaciju ne bi nikada ni saznao toliko puno o tim knjigama i zivotu niti bi saznao da te knjge opisuju zivot na jedan drugaciji nacin od onoga kako ga mi vidimo.Kao dijete sam bio dosta puta istucen i moglo bi se reci da sam dosta strogo odgajan dok sam istovremeno poznavao mnoge koji su imali kudikamo blazi odgoj ali mnogi od njih su otisli nekim drugim putem-mracnijim od moga-neki cak i do zatvora.Vidio sam da sve sto se desavalo i sto se desava u mom zivotu kao i zivotu drugih ima veze i nije da se desava tek tako jer se nista ne desava tek tako samo treba da se vidi.