Djevojcici...

Djevojcici...

Drago mi je da sam ti poklonio ljubav,jer vidio sam koliko te cini sretnom djevojko.Vidio sam u tvojim ocima da si zadovoljna zena i to me je napravilo sretnijim muskarcem nego sto sam ikad bio.Ja se pored tebe osjecam bas kao neki djecak nekad,djecak koji svojoj djevojcici hoce ispuniti sve zelje,jer je voli beskrajno.Ja tebe gledam kao zrelu,inteligentnu i sposobnu djevojku i tako su mi slatke sve tvoje zenske strane,uzivam u njima.Sve od citanja Glorie do gledanja izloga sa koralima.To je tako bezazleno,svakodnevno,lijepo,kao da govoris time,evo me jesam,i zivim.Svi ti nasi momenti nicega,sjedenja i neobaveznog bavljenja tv-om,ili ispijanjem kafe su ispunjeni ljubavlju.Oni su tako kao radnje gledano dosadni ali su zanimljiviji od mojih najzanimljivijih trenutaka jer svakim momentom te volim i svaka radnja gubi na znacaju pred nasom ljubavi.

Ti si pile,cura,maca,moja violina.Ti si kao njezna ptica u mome zagrljaju,meka topla moja fina .Ti si kao najdraza igracka o kojoj djecak sanja da ima cijeloga zivota.Ja sam taj djecak,sretan jer je dobio svoju djevojcicu.

Kada samo pomislim draga moja djevojko koliko si se napatila u zivotu,kroz skolu,pa posao svaki dan pa bolnicarka u ratu mogu ti reci da ti se divim.

Moj je zivot bio relativno lak u odnosu na tvoj.I mada si imala takav zivot,nisi uspjela pronaci pravu ljubav bas kao ni ja.

Drago mi je sto sam jednom tako divnom bicu dao svoju ljubav,bicu koje je davalo ljubav drugima i doprinijelo drustvu a nije dobilo ljubav nazad.

Fino je maco da si izabrala da budes sa djecakom jer ja cu te srce postovati koliko postujem sebe.Nas dvoje smo bili dva broda sto lutaju morem u mraku.Jedne noci su ugledali svjetionik i prisli mu i njegova svjetlost ih je spasila lutanja.Ta svjetlost je djevojko danas nasa ljubav koju smo usidrili u nasim zagrljajima i nasim poljupcima.

Zato ja tebe puno volim

Tvoj djecak...