Konstruisani um
Svaki covjek nosi u sebi dva uma. Jedan je prirodni um, i to je um koji imamo u sebi vec kad se rodimo, koji nam je urodjeni, dok je drugi konstruisani um, jer se on konstruise i gradi tokom zivota. Oba ova uma su nam potrebna kako bismo mogli zivjeti. Ovaj konstruisani um je odgovoran za recimo razmisljanje, ucenje i slicno, dok je nas prirodni um povezan sa nasom prazninom, te je na taj nacin povezan sa nivoom iz koga sve nastaje, dakle povezan je sa nemanifestovanim.
Ovaj konstruisani um nastaje jednim programiranjem nas jos dok smo mali, iz razloga sto se vezemo za jin-jang svijet. Konstruisani um vidi sve kroz polaritete. Ono sto je zanimljivo kod ovog uma jeste da je on kod velike vecine ljudi u drustvu u kojem zivimo dominanatan, i takav kakav je on je isprogramiran da vidi svijet na upravo jedan nacin. Ljudi kod kojih je ovaj um dominantan, ne mogu sagledati cijelu sliku stvari, vec samo onoliko istine koliko im dopusta ta njihova isprogramiranost. Nije cudo da ovaj um vidi svijet na jedan nacin, kada je on kosntrukcija jin jang svijeta, svijeta polariteta, gdje se ljudi stalno moraju odredjivati, da li su za ovu opciju ili onu opciju, sta vole, a sta mrze itd. Rijetko se postavljaju pitanja zbog cega se covjek odlucuje da nesto recimo voli, a nesto mrzi. Covjek se jednostavno odlucuje, iz tog razloga sto je isprogramiran da mora da se svrsta na neku stranu. To je rijetko strana istine, jer ne mozete spoznati i vidjeti cijelu istinu, ako svo vrijeme posmatrate ili jedan ili drugi polaritet. Jedno vrijeme ste jin, da bi nakon toga bili jang.
Do programiranja dolazi rekao sam vec kada smo mali, kada nas uce da razvijamo ovaj um u pozitivnom smjeru, dakle kroz ucenje raznih znanja, kao npr. da citamo, da pisemo, ali nas istovremeno uce i da se odredjujemo i polarisemo prema stvarima.
Dijete u utrobi majke ne dozivljava nas jin-jang svijet, ne dozivljava nikakvu podijeljenost, vec dozivljava mrak koji je neutralan, koji je takav kakav jeste bez ikakvog predznaka, ali kada se dijete rodi, roditelji pocinju da unistavaju njegov prirodni um koji funkcionise iz te neutralnosti praznine. Dijete kao malo nema svijesti o sebi kao subjektu, vec vidi sebe kao jedinstveni dio svega sto ga okruzuje. Medjutim roditelji razbijaju taj fokus navaljujuci na dijete na nacin da ga stalno uslovljavaju da se sto vise fokusira na nas jin-jang svijet kako bi postalo slicno roditeljima. Dijete prihvata jin-jang svijet, uci se kako se sta zove, navikava se na igracke i pocinje da uci da su te igracke njegove te pocinje polako da shvata da ono nije dio cjeline vec jedna zasebna jedinka medju svim tim stvarima koje ga okruzuju. Dijete prestaje da dozivljava recimo macku kada je vidi, kao jedno jedinstveno vizuleno i svako drugo iskustvo, vec pocinje da je naziva macka i u tome se gubi cijelo poimanje tog bica, jer se ono jednostavno definise na taj nacin. Naravno da moramo nauciti kako se sta zove i kako stvari stoje, ali sve je to moguce posmatrati i dozivjeti na jedan drugaciji nacin. Problem je u toj specijalnoj vrsti programiranja kojoj smo izlozeni tokom naseg uzrasta. Ovo programiranje se desava na psihofizickom nivou, i dijete bude do ulaska u pubertet potpuno programirano da zivi na nivou svoga konstruisanog uma.
Konstruisani um posto je to jin jang um nikada ne moze biti zadovoljan, posto je za njega sve jin ili jang, on moze dozivjeti trenutnu euforiju, te moze dozivjeti totalno nezadovoljstvo stvarima ili neke nijanse ovih iskustava. Da bi se dozivjelo zadovoljstvo, treba se stvar sagledatu cjelosti, a to je za konstruisani um nemoguce. Iz ovog razloga konstruisani um nikad nije potpun niti zadovoljan. On uvijek hoce vise svega, jer kada svijet dozivljavamo ovako, dakle na nacin da smo nezadovoljni, tada stalno zelimo vise i vise objekata, hocemo vise novaca, hocemo ljepse i novije automobile, hocemo da nas hvale i slicno, ali toga nikada nije dovoljno i ne moze ga biti dovoljno, jer ni novac, ni automobili nikad ne mogu donijeti totalno zadovoljstvo. Recimo vi kupite automobil, a vasom svijesti vlada konstruisani um, vama ce taj automobil donijeti trenutnu euforiju, ali to ce vrlo brzo splasnuti, posto je konstruisani um na nivou jin-janga i mora iskusavati oba polariteta, i zbog toga ce vam taj auto vrlo brzo izgubiti na znacaju, i uskoro cete vec biti u nekim planovima za kupovinu sljedece stvari.
Konstruisani um uvijek tezi metodama koje ce ga odrzati dominantnim u vasem zivotu. Recimo uhvati vas nervoza, i probudi vam se charge. Osjecate se lose i zelite poduzeti nesto u vezi toga i sta vi tada radite. Vi u tom slucaju uzimate tabletu za smirenje, i na taj nacin potiskujete probudjeni charge u podsvijest, cineci ga jos jacim. Nakon nekog vremena on se ponovo vraca u svijest, ojacan i pocinje jos vise da vam smeta. Na ovaj nacin vi ste jos vise ojacali vas konstruisani um. Vase rjesenje problema je proslo oba polariteta. Prvo je doslo do olaksanja, te je zatim ponovo doslo do pogorsanja, i jin-jang krug je zatvoren, zakon dominacije konstruisanog uma je zadovoljen. Problem je sto ovo vodi ka losem zivljenju, navikavanju na tablete, i ostalim losim navikama. Ovo je samo jedan primjer.
Recimo sada vi radite, i u vasem slucaju je konstruisani um dominantan. Vi se trudite da zaradite sto vise novca. Vi se ne pitate zasto vam je on potreban. Cilj je zaraditi sto vise. Vi idete raditi prekovremeno, dajuci svoje slobodno vrijeme i svoju energiju, kako biste zaradili novac.
Na kraju mjeseca vi dobijate zaradjeni novac, i iskusavate euforiju. Idete po prodavnicama i kupujete razlicite stvari da bi nakon nekoiko dana sve te stvari postale svakodnevne i dosadne i vi ih vise manje odbacujete, jer postajete nezadovojni i idete ponovo raditi za nove stvari i tako to ide u nedogled, a nezadovoljstvo raste li raste.
Medjutim, ovo je sasvim normalno kada ste isprogramirani da ovako dozivljavate jin-jang svijet. Inace dominacija ovog konstruisanog uma je dovela ljude danas do jedne pretjerane konzumacije proizvoda, jer svi zive slicno, streme slicnim ciljevima i to naravno trosi resurse nase planete.
Jos jedna karakteristika ovog uma je posto je on jin-jang polarizovan to da on mora dozivljavati neugodu,kao i osjecaj radosti i euforije. Ovo znaci da kada je on dominantan mi moramo s vremena na vrijeme iskusavati neugodnost kako bi se ispostovao ovaj princip. Iz ovog razloga recimo tijelo boli ovakve osobe namjerno ide i trazi nacin kako bi isprovociralo druge kako bi oni reagovali na njega sa svojim tijelima boli, na nacin da ga oni recimo verbalno napadnu i da on iskusi neugodu i tako nahrani to svoje tijelo boli novom negativnom energijom i tako mu osigura daljnji opstanak, te kako bi se princip jin-jinga ispostovao. Cudne su to stvari, ali istinite. Niko ne voli da dozivljava neugodnosti, a svi ih stalno dozivljavaju, jer su na nivou koji jednostavno tako funkcionise i oni nemaju izbora. Oni moraju ovako zivjeti.
Ovdje sam naveo dosta primjera pogubnosti dominacije konstruisanog uma, a sada cemo u nastavku objasniti kako funkcionise nas prirodni um. Za kraj malo matematike:
Nasa paznja + usmjerena ka jin-jang pojavnom svijetu = Konstruisani um.
Prethodna Sljedeca